On govori o djelovanju božanske snage, koju naziva Heilstrom, a koja je ljudima u svako doba dana i noći, posvuda i besplatno na raspolaganju. Potrebno je samo znati kako tu snagu primiti u sebe da bi došlo do iscjeljenja. Dok Bruno Gröning još govori, ljudi iz mnoštva uzvikuju kako se u njihovu tijelu događa promjena. Ubrzo se čuju prvi ushićeni povici o već nastupajućim iscjeljenjima. Mnogo toga kasnije je i pismeno zabilježeno. Očevidci, novinari i liječnici koji su liječili pacijente potvrdili su djelovanje tog Heilstroma. Nevjerojatno?

Da, za većinu ljudi zapadne civilizacije takav je događaj tada, kao i danas, teško pojmljiv. No velik broj izvještaja o iscjeljenjima i svjedočanstva suvremenika govore jasnim jezikom. U kasno ljeto 1949. događaji se ponavljaju u još većem razmjeru. U bavarskom gradu Rosenheim okupilo se i do 30.000 ljudi i ponovno se događaju nevjerojatna iscjeljenja.

Bruno Gröning, rođen 1906. u Gdanjsku, tada njemačkom gradu, već kao dijete primjećuje da je u stanju ljudima, ali i životinjama, posredovati iscjeljenje duhovnim putem. Pritom u većem broju slučajeva ne dolazi do tjelesnog dodira, štoviše čak nije ni potrebna osobna nazočnost. On čak kaže: „Svi ljudi moraju umrijeti, i ja također. Tijelo će biti polegnuto u zemlju, ali ja neću biti mrtav. Tko me bude pozvao, za njega ću biti tu i nastavit ću pomagati. Ali onda će svatko sam od sebe moći doživjeti pomoć i iscjeljenje.“

Već za vrijeme velikih događanja u Herfordu i Rosenheimu, Bruno Gröning se mora boriti s otporima: državne institucije strahuju od narušavanja javnog reda, liječnici postaju zavidni što dovodi do zabrane djelovanja te ga se najzad odvlači do suda. Stoga Bruno Gröning u 1950-tim godinama nastoji djelovati u manjim krugovima. Izgrađuje Zajednice, grupe ljudi koje se redovito sastaju, nastavljaju prenositi znanje koje im je on prenio i razmjenjuju vlastita iskustva.

Bruno Gröning je umro u Parizu u siječnju 1959. god. Mnogi su mislili kako je sada sve gotovo. Njegovi protivnici su odahnuli, njegovi prijatelji još se samo okupljaju u manjem krugu prigodom „spomen obilježja“.

No, 1979. god. Austrijanka Grete Häusler, koja je skoro devet godina poznavala Brunu Gröninga, doživjela je nešto posve zadivljujuće. Gospođa, koja kod nje radi kao kućna pomoćnica, bila je slijepa na jedno oko. Unutar nekoliko dana, ona ponovno vidi na to, nekoć, slijepo oko, nakon što joj je Grete Häusler pričala o Bruni Gröningu i tadašnjim događanjima. Njegova predviđanja postaju stvarna: Nakon njegove smrti svatko će sam od sebe moći doživjeti pomoć i iscjeljenje.

Za Grete Häusler ovo iskustvo je dovoljan razlog da Brunovu poruku učini poznatom javnosti. Ako su na početku i bili samo rijetki, broj ljudi, koji se u Krugu prijatelja Brune Gröninga bave njegovim životnim savjetima i zajednički primaju božansku snagu, Heilstrom, raste. Danas je porastao na oko 75.000 ljudi u više od 130 zemalja svijeta. I pri tome doživljavaju isto što i tada: dolazi do tjelesnih i psihičkih iscjeljenja, naizgled bezizlazni osobni problemi se rješavaju, a ljudi svih dobnih skupina vraćaju se sretnom i ispunjenom životu.

Također i mladi i mlade odrasle osobe imaju koristi od susreta na tzv. Satima zajednica, svaka tri tjedna. Tome doprinose i Zasjedanja kao i tjedni za mladež sa zajedničkim aktivnostima u prirodi i još mnogo toga.

Tu uče kako dnevno primati Heilstrom u sebe, a istovremeno stječu znanje kakvu moć imaju misli na život, što se često podcjenjuje. Mnogi izvještavaju kako imaju više energije, zahvaljujući primanju Heilstroma, te se lakše nose sa životom i uspješnije ga oblikuju.

„Put od neba do Zemlje je u nastajanju.“ Bruno Gröning